nedjelja, 22.10.2006.

... živi kao da ti je svaki dan posljednji i jednom ćeš biti u pravu ...

naslov baš nema veze sa temom o kojoj mislim pričat... zapravo možda i ima... shvatila sam da malo previše ljudi zna za ovaj blog-ljudi koje ja poznam, i za koje nebi htjela da čitaju o nekim stvarima koje ja ovdje napišem... ne govorim za moje cure iz rijeke, nego za ljude iz buzeta... svakim danom saznajem kako sve više ljudi dolazi vidjet šta ovdje pišem pa kasnije ispituju da šta se to dešava i neš tome slično... a i osobe koje sam znala ovdje spomenut bunile su se, a iskreno nemam ni volje više ovdje pisat... mislim da vam je jasno o čemu pričam... mislim da ću se udaljit šta se tiče pisanja, prepustit ću to samo samanti kad ionako ivana nema neta već neko vrijeme... pa ako samanta želi nastavit ovo pisat neka ona piše... ne govorim da je ovo oproštaj, jer znam da ću imat želju nekad neš napisat i objavit i to ću i napravit naravno, ali mislim da sam se pisanjem ovog bloga previše otvorila nekim ljudima za koje nisam htjela da nešto uopće saznaju i mislim da se to treba promjenit... evo naslov se odnosi na ovo, baš ovo... neki tzv kraj mog pisanja, nemojte se ljutit... želim pozdravit cure: klarisu, rebirth, girl is black, black&bloody rose... pozdrav mojim nepoznatim curama... to neću napravit sa mojim riječkim curama jer njih vidim svaki dan... nemojte mislit da ću vas zaboravit... ja ću vas i dalje komentirat i posjećivat... P..o..Z..d..R..a..V...
nicolle
- 14:08 - Tvoje riječi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 14.10.2006.

14.10.2006.... pročitajte....ako hoćete, ako ne, nemorate...

bokić dragi moji....već dugo ne pišemo baš pretjerano....al za to je kriva school.....pa u Rijeci baš i ne stižemo sve to obavljati......inače bi mi pisali redovito al šta ćete....već dugo nisam pisala a opet nemam inspiracije pisati nešto pretjerano......uopće neznam o čemu da vam pišem...trenutno slušam mjuzu...hm točnije cajke.....i na to se naučiš kad si pod utjecajem riječana.....inače ih nismo baš preferirale al eto....

baš sam našla jedan stih o kojem bi se dalo raspravljati neko duže vramensko razdoblje, al ja ću za vas izdvojit malo svog vremena pa malo prokomentirati...

......to što si varao
to bi ti oprostila
al što si mene
to nemogu ja...

u današnje vrijeme jednostavno ne možeš si nać nekog vjernog dečka........to je neostvarivo...
koliko god te volio prije ili kasnije će te prevariti....neznam šta im to znači..uopće... valjda ih nešto pukne u glavu i valjda žele neke nove avanture.....pa onda nama curama govore kako smo mi kurve, kako svaki dan trčimo za drugim dečkom, kako ovo, kako ono.... a kad malo bolje pogledaš to uopće nije tako, jer se ustanovilo da su oni gori od nas......samo se na njih ne svaljuje krivnja.....dečko može prevarit curu, a njega će ostali pohvaliti i dati mu ruku......i šta je najgore nitko mu neće održavati lekcije, kako si to mogao.......dok s druge strane kad mi cure prevarimo dečka onda nastane cijela uzbuna, joj kao si mu to mogla napravit, pa ti nisi normala, i same takve spikice......neznam zašto se uvijek drže više od nas i uvijek si daju pravo, a to im je pravi primjer da ni u jednom pogledu nisu u pravu...al dečki su takvi i misle da se sve vrti oko njih.....al zato zapamtite cure, morate biti pametne i uvijek imati rezervu.....pa da vidimo šta će onda...
- 13:18 - Tvoje riječi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 08.10.2006.

... srce je bogatstvo, koje se ne prodaje i ne kupuje, nego daruje ...

evo nakon 2 tjedna da napišem nešto novo... ne mogu vjerovat koliko se prorijedilo moje pisanje na ovom blogu, jer jednostavno ne stignem preko tjedna zbog toga jer smo u rijeci a vikendom mi se neda jer idem van i petak i subotu i onda sam nedelju mrtva kao i sada... ali nešto ipak moram napisat... evo sada mi u glavi sjeva i vidim kako ću opet završit u krevetu za kojih pol sata... šta da vam kažem, bila sam u petak vani sa mojim mopsićem-dečko, ne pas.... prošlo je i tih naših 2 mjeseca nečeg- neke tzv. veze... i bilo mi je stvarno dobro...

evo sada se pitam zašto se tako čudno osjećam i skontam napokon pa danas je 08.10 - prošlo je 2 godine od jednog trenutka koji polako pada u zaborav... polako... ubijalo me to jednom ali više ne... sada postoji netko novi oko kojeg je vrijedno truda a ne neko od prije dvije godine... stvarno mi više nije stalo do te osobe... i sretna sam zbog toga...

skužila sam da sam u posljednje vrijeme jako nekog čudnog raspoloženja... zapravo da nemam volje za neke stvari koje sam prije radila... sjećate se onog kad sam pisala da meni nije izlazak ako ja ne budem sa nekim dečkom... e pa sada se to promjenilo, uopće više tako ne razmišljam od kad se tu pojavio mops, on je jedini sa kojim sam bila u ta skoro 2 i pol mjeseca... sretna sam zbog toga... ali opet sam nekako čudno raspoložena... možda je to sada trenutno zato jer ću sad ić spavat pa mi se ni neda ovo pisat... pa ja ću vas sada ljepo pozdravit jer stvarno više ne mogu ni gledat... pozz... nicolle
- 13:54 - Tvoje riječi ( 6 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 24.09.2006.

put u nepoznato...odnosno poznato, pitanje je sad...

evo upravo se spremam za ić u rijeku..e znate ljudi kako mi se neda, to je za ne vjerovat....kao da danas idem prvi put i rijeku, a zapravo sveke nedjelje već dvije godine odlazim u ri.....al baš da mi se ovako neda ić, to mi se još nije dogodilo....stvarno neznam šta mi je.....jučer vani svi su skužili da sam malo u bedu i da nešto nije ok.......bilo mi je užasno...i ono šta mi je trebalo bit dobro, bilo mi je glupo..uopće neznam šta mi se dešava..nemogu više....često se pitam zašto se to mora događati baš meni...ali kad bolje pogledan ne događaju se takve stvari samo meni, već i ostalim curama, ponajprije mojim frendicama.....sve na svijetu bi dala za njih......da nema mojih cura neznam kako bi to preživjela,...stvarno prijetelj ti je u životu skoro pa sve...jer da nema nekog da te utješi, i ponekad da koji savijet, nebi idržali.....stvarno cure su nezamjenjive......a moram reć nešto o današnjim dečkima....kad su mi govorili da svi so MUŠKI SVINJE.....baš svinje...jest da s kojim god dečkom pričaš o tome, smatraju se nečim većim, al svi padaju na isto....danas uopće nemožeš nać jednog dobrog dečka.....jer takav ne postoji prije ili poslije će te iznevjerit, pa taman da je taj dečko najbolji na svijetu i nikada te nebi prevario....na kraju to ipak napravi.....osobno od jučer, pa nadalje i ubuduće ne vjerujem više baš niti jednom dečku...svi bi samo za jednu noć.....a onda ciao curo....ko te j... , i to je sve šta znaju....al stvarno jučerašnji izlazak je bila kap koja je prelila čašu i niti jedan dečko me više ne može uvjerit da je ok i da te neće prevarit jer takav ne postoji.....pa nek mi neko kaže da muški nisu svinje.......ko god od dečkiju to čita reć će nije istina, al dečki razmislite malo, ok malo puno, i vidjet ćete da kad god vam se pruži prilika vi ćete je iskoristiti......i tako mi zbog njihovih potreba i želja na kraju ispaštamo, tugujemo i plačemo......uopće neznam zašto su takvi.......al znanastveno je dokazano da si danas nemožeš nać jednog vjernog dečka....dečka koji će te voljeti ono iskreno........ja u to više ne vjerujem....jučer mi je jedan dečko pričao kako oni nisu svinje nego da smo mi kurve i da smo mi krive.......al to nije istina....jer nama curama uopće nije stalo do toga da svaki dan imaju drugog, kao što je taj slučaj kod dečki...svaki dan žele novu...al to nemože bit......pa kamo to vodi...šta će bit za par godina....propast.....neznam, malo sma skrenula s teme, al morala samo tome melo pisat....jer sam danas bila totalno sva u k....

pozdrav Nkolici, Ivanici, Enisici, Melisici i Kristinici...
voli vas samantha!!!

- 19:43 - Tvoje riječi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

... ljubav nije aerobik ...

oh, naslov mi je savršen ali definitivno nije tema posta... neda mi se stalno pisati o ljubavi... danas vam donosim izvješće, na brzinu... sada za sat vremena idem u rijeku, ovaj put sam malo uranila jer inače idemo u 8 navečer ali danas idem sa mojima gore... pa ono... želim prvo reć svima onima koje ne stignem komentirat i posjetit da oproste jer jednostavno ne stignem... ovaj vikend sam jedva uspijela doć do kompa... i to sada prije nego šta krećem za rijeku... bila sam jučer vani ali mi i nije bilo baš nešto... nije bilo moje osobe do koje mi je stalo... pa ono, isplesala sam se i to je to, zato me sada sve boli... još malo pa nam je dva mjeseca, neke čudne veze u koju ja sve više tonem... a neznam dali mi je to pametno, bit će 28. 9, kad ja budem bila u rijeci... i baš sam sretna zbog toga da smo toliko izdržali... ah... nećemo dalje... i tako ljudi moji...

možda mi nije najpametnije da opet o tome pišem ali svakako ću o tome često pisat ma koliko mi bolno bilo, jednostavno imam potrebu iznest sve ovdje i sada mi dođe da zaplačem i trese me neki jako čudan osjećaj, osjećaj proklete boli za izgubljenom osobom... za MARKOM... još par dana i bit će dva mjeseca od kad ga više nema... NEMA GA VIŠE... od pogreba mu još nisam bila na grobu i imam želju da idem ali neznam kako ću ja to tamo izdržat... kad se danas sjetim pogreba i kako je kiša ljevala ko iz kabla jer dragi nam je Bog plakao zato jer nam je uzeo osobu a nije trebao- tako sam se ja tješila, jer ja se sa tim neću pomirit... slučajo samj učer pogledala sliku iz osnovne i kad sam ga vidjela na njoj opet sam počela tulit, puca me to svako malo... jednostavno se ne mogu oslobodit tog pitanja ZAŠTO???... neznam ni sama...
nicolle
- 09:53 - Tvoje riječi ( 1 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 15.09.2006.

... kao tempera kiša nebo oboji ...

evo odlučih se u zadnji čas za novi post a kad vidim da ga je i samanta već napisala, ali nema veze napisat ću i ja nešto novosti... ugl, ljudi moji kiša danas ne prestaje padat cijeli dan ali naravno mene to ne spriječava da izađem do disca, evo baš mi je sada kika poslala poruku da će doć poi mene s dečkom i da izađemo van... to mi je jedino dobro šta mi se dogodi u tjednu, izlazak, tako je bilo i poljeti tako će bit i po zimi... mama još uvijek ne brani izlaske petkom, šta je čudno jer je rekla da kad počne škola da ću izlazit samo subotom, ali dobro... nije moja mama loša, u nekim je momentima tri puta luđa od mene, isto je tako bilo i ovu prošlu subotu na subotinu-velikoj fešti u buzetu... izašli smo van, ja sa svojim društvom a ona sa mojim tetama i čim smo se vidjele došle smo jedna do druge i počele plesat iz čista mira i smoijat se kao da mi je frendica... samo mi je rekla kako smrdim po alkoholu kao bačva a ja njoj govorim ma ne mama, nije istina ali ništa nije prigovarala, ali nekada mi stvarno zna dignut živac i tu poludim... ali dobro, mama ko mama... zapravo više je puta smatram i sestrom jer joj se u većini slučajeva mogu povjerit... a i ful smo slične pa ko nas prvi put vidi u životu kaže da smo sestre a ne mama i kćerka... ali dosta mog blebetanja o mojoj mami ingrid.... da, da prošli mi je vikend vani bilo fenomenalno... oba sam dva dana bila pijana i sve mi se spojilo u jedan dan i mogu reć da se pola toga niti ne sjećam... ali sjećam se ljepih trenutaka sa mojim psićem... hahaha... ne obazirite se na ovo... - sa jednim dečkom... s kojim sam u nekoj čudnoj vezi već mjesec i pol... hm... pričala sam već o tome... ali dobro, bilo nam je ljepo i meni i njemu i ja sam zbog toga jako sretna... a sada sam vam odlučila napisati jednu priču... zapravo našla sam ju u jednoj bilježnici... malo je duga, pa ako vam se da čitat, čitajte a ako ne nemojte... ali zanimljiva je...

... njemu ...
ti uobraženi bezosjećajni tipu koji se gubiš u tom svom glupom ponosu. da ti, tebi govorim, ne možeš više zar ti je svega dosta, zar ti ponestaje svega za osvajanje, mislio si da ćeš zauvijek ostati onaj isti?
prošlo je tvoje vrijeme dragi moj, odlutali su tvoji dani, u nepovrat...
još te ona obožava, a znam i nje se već plašiš, sramota te !!
al dobro te ja poznam dječače, znala sam, rekla sam ti, neće to dugo trajati.
ti si prešao preko toga, kao preko suhog potoka, a sada se zaplićeš u vihore, toneš, držiš se za slavinu slapa!!!
o, ne mari ona ti je već oprostila, za sve pogreške, za sve nepravde koje si joj učinio.
glupa je, pa da, bolja ni nije za tebe. o čovječe zar ne shvaćaš, doć će i ona jednom i reći dosta.
i šta ćeš meni onda trčati u zagrljaj, da te utješim. pa naravno i ja sam glupa, jer i ja primam tvoje isprike bez opravdanja!!
o, ne boj se ja te čekam raširenih ruku bebo moja mala, trebat ću ti kao što je meni trebala mama kad sam bila mala.
o nesrećo kako da zaboravim dan našeg poznanstva, reci nešto budalo, zar stvarno nikakve koristi od tebe?
sigurno i rođena majka priznaje bolje da je rodila žabu nego tebe...
da, tebe uobraženi bezosjećajni tipu, tebe volim, zar ni sada nakon svega nisi shvatio?
zaista kako sam mogla biti tako naivna da će on to shvatit???
o, stvarno budalo mala, s budalom imati posla.
oprosti mi Bože za sve te pogreške koje sam učinila. ali ipak da znaš ti tipu odurni, jezivi volim te... bar to zapamti i bit će mi lakše, a priču ostavi ili baci u smeće, ionako ništa ne vrijedi, prepuštam je zaljubljenima koji vole u istom trenu prezira...

... evo kao šta vidite duga je to priča u kojoj sam se ja totalno našla... ni sama neznam kako ja, osobno ja mogu biti tako glupa i naivna pa isto tako biti sposobna oprostit osobi koja me povrijedila, nije mi jasno zašto je to tako samnom... umjesto da ju mrzim ja se još silno želim pomirit i sve oprostit... takva sam valjda ja... pozz, nicolle
- 20:03 - Tvoje riječi ( 6 komentara) - Tvoj papir - #

helloooooooo.....

Bok ljudi......upravo danas sam se vratila iz rijeke i sva sam iskomirana.......šta je najbolje tu se isprepletalo 15 razloga i baš sam u nekom bedu.........stalno mi se spava i nešto u tom stilu.....još ta luda kiša..ma užas.......za vikend su trke, a već vidim da će kiša padati kao iz kabla......al šta baš svake godine treba sve zasrat ta kiša.......baš sveke godine.....kad se sjetim šta je bilo prošle godine.....i tako u rijeci baš ne stignemo pista...hm da naravno kad se vratimo iz škole spavamo, idemo se istušrati i još malo zajebavati i opet idemo spavati..i tako sveki dan......već neko vrijeme sam živčana....jer mi neke osobe u životu dižu tlak imam osjećaj da sam ih počela mrziti...al stvarno mi dižu talk...al šta je najžalosnije prije godinu dana bez nas nebi mogle neke trenutke u životu proći...mi smo joj pomogle a ona tako vraća.......cura je totalno dvolična...uopće neznam otkud joj hrabrost tako se ponašat prema nama....al očito to njoj nije bed.....umijesto da cijeni cure koje su joj pomogle ona ih ignorira, i druži se s curama koje su joj odmogle i zbog kojih je plakala......samo čekam da se posvađamo i da joj kažem kako to može raditi.....mislim neznam ja osobno mislim da to nebim mogla napravit frendicama...al tko voli nek izvoli...ja sam rekla i to će tako bit....da ja uvijek vraćam dvostruko.........neznam kada al uvijerena sam da se sve loše vraća duplo.....baš mi je hladno odoh ja....možda pogledam rebecu do kraja.......

puno, puno vas voli samantha.....

pozzzz curama....nicollee....ivana....enisa.....kika.....mela.....taša.....biba.....(ugl.cijeli suki)...................cure zakon ste......
- 18:11 - Tvoje riječi ( 1 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 10.09.2006.

Hm evo već davno nisam pisala, gotovo pa cijeli tjedan al to je zato šta smo bile u Rijeci pa nismo stigle.......joj ta škola užas...........i tako danas opet u Rijeku, Bože koja tlaka.........jučer je kod nas u Buzetu bila velika fešta, rulje ko u priči........i šta je je, al bilo je fenomenalno....najprije smo bile doma kod Ivanice, a zatim smo došle u grad.........danas ja neznam koji je meni al počelo me hvatat za jednog dečka, totalno sam zaludila za njim, a sigurno se i vama to događa al ovo šta se meni dešava to je stvarno zaluđenost.....sad sam se sjetila Nikol kod nje je slična priča samo je razlika šta se ona nemije zaljubit, a jadna baš je žalim,........a bili bi par iz snova........:)......i tako vam je to ljudi moji...sami problemi......nadam se da će svim tim silnim problemima brzo biti kraj.......


B.T.W.Nikol sorrrry za d2 kaj sam radila...al don`t worry neću bit s njim.......samo smo pričali.....znaš da te volim i da ti to nebi napravila............

Voli Vas Samanthaaaaaaaaaaaaa...................
- 18:47 - Tvoje riječi ( 1 komentara) - Tvoj papir - #

... život je kurva, zato ga jebi, uzmi mu sve dok on nije uzeo sve tebi ...

evo, ljudi moji odlučila sam napisat i ja novi post... naslov sam skinula sa jednog bloga i baš me oduševio jer ima previše istine u njemu... šta da vam kažem... opet me puca neko loše raspoloženje, zapravo mogu reć da se u zadnje vrijeme bez nekog velikog razloga stalno osjećam čudno, kao da me hvata neka depresija, kao da se ne osjećam ispunjeno, šta je i istina... svakih me par minuta puca drukčije raspoloženje, sada mi je malo bolje dok sam u rijeci sa curama u sobi... malo zaboravim na sve a samo se smijemo po cijele dane... to je dobro... i tako, šta da vam još kažem.... jučer je u buzetu bila fešta, subotina... ljudi kao u priči i bilo je dosta dobro, naroljale smo se naravno kao po običaju i bile neko vrijeme mortus a onda oporavak pa nastavak, isto je tako bilo i u petak na petkotini, bila sam gotova ali doslovno i mogu reć da mi je u petak bilo puno bolje vani... ali dobro, danas je oporavak, jedva gledam... neznam šta mi to treba, ubit se i petak i subotu, ali dobro to je tako dok škola ne počne kako treba a onda se moram smirit... i tako... idem ja sada polako... pozdrav svima...
- 12:35 - Tvoje riječi ( 0 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 03.09.2006.

... bježim, odlazim van iz ovog grada ...

e kada bi to bila istina, to da bježim, ali nije istina, samo odlazim pod prisilom početka škole... a tako bi htjela ostat u mom malom buzetu još barem par dana... već tjedan dana čekam ovu nedelju da se meni vrati jedna draga osoba ali kad se sjetim da je tu škola... joj... od sada će se pisanje ovog bloga prorijedit... nema više skoro pa svaki dan novi post, u domu nam je teško doć do kompa, novi će post biti samo vikendom kad sjednem za ovaj moj voljeni komp koji je pretrpio svašta... i tako, sada još malo moram se počet spremat za rijeku, najveća gnjavaža... tako mi se neda ić, ja bi ostala još barem tjedan dana... još barem... jučer i u petak sam bila vani, i opet je bilo svašta, dobro jučer je bilo dosadno, za promjenu a u petak onako bilo je ok... malo sam po discu nosila tacnu i posluživala, zapravo uzimala prazne čase sa stolova... naš konobar marko svašta nam dopušta pa i to da radim umjesto njega, pustila sam ga da se malo odmori, s tim da sam hodala sa dvije prazne čase na tacni kojih pola sata jer kad bi ih bilo više pale bi mi pa bi još trebala platit i to... i da danas mi sa vraća mopsić-moj neki dečko s kojim se nisam čula od utorka, i bila sam u bedu zbog toga prošli vikend kad je krenuo i kad me zvao prije nego je priješo granicu, ali kasnije se situacija smirila, nije da nisam mislila na njega ali nije niti da sam bila sva iskomirana jer se ne možemo čut, jer nije bio u hrvatskoj... i tako ja sada ovdje vama pišem gluposti, a jedan pametan post nisam napisala već duže vrijeme... šta da vam još kažem, nemam inspiracije, škola je tu, želim vas svih pozdravit... nadam se da se ne ljutite zbog nečeg na mene... pa sada, idem ja polako se spremit za tu rijeku jer oko tri moram krenut... pussa svima i znajte da vas svih jako volim... nicolle
- 11:02 - Tvoje riječi ( 3 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 01.09.2006.

..evo vam još malo zabave......

SPAGHETTI

U Americi, oženjeni je liječnik imao vezu sa svojom medicinskom
sestrom, koja je bila podrijetlom Talijanka. Uskoro mu je ta medicinska
sestra povjerila da je trudna. Da to ne sazna njegova žena, liječnik je
sestri predložio, da otputuje rođacima u Italiju i tamo rodi dijete. Pri
odlasku ponudio joj je veliku sumu novaca i rekao:
"Kad se naše dijete rodi, ja ću brinuti za njegovo uzdržavanje".
"Kako ću te obavijestiti da je dijete rođeno?" upitala je
medicinska sestra.
Liječnik je odgovorio: "Pošalji mi razglednicu i napiši samo
"SPAGETI".
Medicinska sestra je uzela novac i uputila se u Italiju.
Poslije šest mjeseci, doktora je u ordinaciju pozvala njegova
žena.
"Dragi", rekla je: "iz Europe si dobio razglednicu s čudnim
sadržajem kojeg uopće ne razumijem".
Doktor joj je odgovorio: " Čekaj da se vratim kući i sve ću ti
objasniti".
Doktor se vratio navečer kući, pročitao razglednicu i pao pokošen
infarktom. Žena odmah pozove hitnu pomoć. Kad je stigla hitna pomoć
doktora su stavili na nosila da ga voze u bolnicu, a jedan od bolničara upita
što je uzrok srčanog udara. Žena podigne s tla razglednicu i glasno
pročita:
"SPAGETI,SPAGETI,SPAGETI,SPAGETI: dva puta s kobasicom i mesnim
kuglicama, a dva puta bez!"





hahahahaha.............voli vas samantha............................
- 17:24 - Tvoje riječi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 31.08.2006.

... vi prekrasni ljudi, s vama mogu cijelu noć, biti budna i sanjati na nogama...

ha... htjela sam ovdje pisati o sasvim nečem drugom ali neću... pisat ću o svojim svakodnevnim glupostima koje me muče i kojih se ne mogu riješit... sada zadnjih par dana glavna preokupacije mi je početak škole, još nas samo 4 dana dijeli od tog kobnog početka, zapravo završetka naše slobode, kada sam se opterećivala sa stvarima kao šta je ljubav, prijateljice, roba koju ću obuć ovaj vikend i nešto tome slično, sada dolazi ono kada će mi jedini i glavni problem biti učenje a najgore je to šta uz učenje imam još sto problema koji me ometaju pa učenje postaje sporedna stvar... žalost, zapravo bolest... kao da mi to treba, pitam se često... ali valjda nam treba kad je tako... i tako ja sada ove zadnje dane slobode provodim u buzetu smišljajući kako ću se ovaj vikend najbolje zabavit vani, idemo van i petak i subotu, sutra slavimo to šta nam je jedna cura prošla popravni, a onda u subotu slavimo naš zadnji vikend bez škole... joj, kako to žalosno zvuči... zadnji vikend... nisam se još ni pomišljala počet spremat za rijeku, a samo za tri dana ću bit gore, u nedelju, ni sama neznam šta mi treba ni šta da uzmem... opet bolest... kao da to nikada nisam radila... znate vi kako je naporno to kada se školujete u drugom gradu, tamo prvedete 5/7 svoga tjedna, bez da vidite roditelje, svoje prijatelje., osuđeni ste da budete u sobi sa 4 cura i sa njima provedete 24 sata skoro 5 dana u tjednu i ako soba ima kojih 20 kvadrata, pa toliko ima moja soba doma u kojoj sam SAMA... ali dobro, čovjek se s vremenom nauči i nije mu teško, bilo je to u početku... znate kako je to barem meni bilo teško, sa 15 godina došla sam u grad koji nisam poznala ni ništa iz jedne tako male sredine, sva je sreća šta sam imala frendice pa smo to skupa izdržale... ali s tim čovjek prije sazrije, vidim ja po ovim curama šta su ostale u buzetu u srednjoj, još su ovisne o svojim roditeljima, dobro ne kažem da ni ja nisam, ali je to ipak drukčije, iskreno ja neznam kako me mama pustila da idem u rijeku u srednju, bila je to moja želja, nikad nisam htjela ostat u jednom buzetu, htjela sam upoznat neki drugi grad, nešto veće, ali sam puno puta kasnije zbog toga požalila... puno puta, pa i sada upravo sada sebi govorim kako sam mogla ostat ovdje i bilo bi mi savršeno, ova buzetska gimnazija 7 je puta lakša od naše ekonomske i šta bi mi falilo? NIŠTA... ali bio je to moj izbor s kojim se moram nosit, jedino dobro je to šta sam upoznala puno novih ljudi, stekla nova prijateljstva i jako puno novih iskustva i do kraja se osamostalila... evo jedino to... svoje sam cure u sobi upoznala tako dobro da ih smatram sestrama i mogu reć da bez njih ovo ne bi podnjela... pa tako... pozz, nicolle...
- 21:29 - Tvoje riječi ( 0 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 29.08.2006.

........stihići pjesmica....






......miris tebe ja nosim,
dio tebe ja želim biti
kao šapat koji čuješ gradom,
dio tebe.....


...ti, ti, ti si mi u mislima
još goriš mi u grudima,
u žilama, u venama,
ja sam čovijek tvoj...


...sve je ona meni,
dobo što ja znam,
srce moje lažem sebi,
bolje kad sam sam.....


...pjevat ću dok suze me ne zabole,
ljubit ću dok usne mi ne izgore,
voljet ću dok oči se ne zatvore,
zauvijek ćeš biti tu....


...mogla sam ali nisam,
bila je bisera puna zdijela,
a ja sam baš,
ko mi je kriv što jesam....


...ja sam ti sve,
sve što ti treba,
ja sam ti najbolje od svega...


...kad su mi govorili,
da sve su žene kurve,
kad bi zauvijek zaspao
ovaj grad, kao u bajci
prekriven trnjem i travama.....


...ko ti to grize obraze,
čiji to trag na vratu kriješ,
kud ti to ruke odlaze,
varaš me mila ma kako smiješ,
kom si se to obećela,
od mene krala, njemu dala,
mila za koliko si me prodala....



...ako te volim još i sad,
znaj, ja neću priznati,
jer uzalud ponos kada ja
sebe moram lagati...


....bio si mi sve,
glavni lik iz serije,
je djevojčica,
koja u sve vjeruje...


...obući ću se bijelo čisto, bijelo,
probi bol uz tijelo,
tvoje crne oči, oči crne,
gledat će me vrelo,
ubrat ću dvje ruže majske,
ruže da ti kosu zlate....


...to što si varala,
to bi ti oprosti,
a što si mene
to nemogu ja,
tugo, tugo nesrećo
nikoga nisam, tako volio........


......prijatelja u meni ne traži,
sve ti mogu biti, al to ne
jer kad srce prevari se jednom
ne vjerujem više nikome....


...... i reci da će ovog puta
biti sve što želim ja,
kaži da si mene čekala
i reci kako ovog puta nema roka trajanja
prava ljubav nije potrošna.........


.....jer za ljubav treba imat dušu....


.....kao ja da poludiš,
jednom kad se zaljubiš....


.....kao nikotin, ti još tečeš,
mojim venama
još uvijek te volim
znaj to nikad nisam prestala......
...previše suza bilo je,
u mome pivu,
na našem rastanku.....


...bila sam tvoja prva djevojka..
šalalalala....
sva tvoja ljubav tu je ostala....
šalalala...
i svaku noć ti dušo sanjaš me,
u svakoj drugoj tražiš me..
tvoja prva djevojka..........


.....da nam Bog,
noćas da ljubav kao zadnju priliku,
rađe nego svijet,
uzeo bi nju....
i nebi niko kao ja
tvoju ljubav tako čuvao,
nju sam imao pa izgubio...


...zovem da ti čujem glas,
da te podsjetim na nas,
da te pitam kako si
što je novo ljubavi,
zovem da ti kažem sve,
tvoja sam i volim te
i da nemam nikoga
samo tebe jednoga....
- 14:08 - Tvoje riječi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 27.08.2006.

....pročitajte, možda se i sami nađete u ovome.....

hm...evo mene malo uhvatila me inspiracija za pisanjem posta......da se nadovežem na onaj nikolin post u kojem je glavna teme naša ekipica....istina je da za neke cure (da se je to pitalo prošle godine) nebimo nikad rekle da će biti u toj našoj ekipici iz jednostavno nepoznatih razloga.....do prije par mjeseci s njima smo bile samo na “bok”....dok danas nemožemo zamisliti izlazak bez njih......definitivno nas je Rijeka promijenila, uozbiljila i naučila živjeti život u kojem nema roditelja....već smo sami samcati prepušteni sami sebi da se snalazimo kako god znamo i umijemo...ako treba negdje ić onda idemo same.....dok bi da sam doma samnom za tu istu stvar išla mama....al u rijeci toga nema htjele to mi ili ne.....doduše dok se uspoređujem s ostalim curama iz osnovne škole koje su ostale doma, kojima je doma sve servirano i ne briga ih za niti jednu stvar na tom svijetu i s nama koje sve moramo same, jedini nam je izvor pomoći frendica ili koji njezin dobar savijet.....ko niije probao takav život nezna o čemu pričam i misli si “daj glupačo o čemu ti to”, dok cure odnosno dečki (za koje mislim da im je još teže) jako dobro znaju o čemu ja to pričam i sigurna sam da su se našli u ovome....jer jednostavno je to naš život, godine koje moramo proći....prve mi je godine bilo užasno poznala sam samo svoje 2 curke, sve mi je bilo nepoznato, novo i čudno.....nisam znala gdje sam i šta radim...sve dok se nisam priviknula i upoznala društvo....tako je došo drugi razred...i tek sada kad je završen shvatila sam da sam upoznala sve ljude u onom realnom svijetu, bez onih svakakvih pretvaranja do ulizavanja kad je najpotrebnije.....sad kad ću krenut u treću godinu, kad sam našla ekipu koja je prikladna meni, koju nije briga imam li hlače od 250 ili 650 kuna, jesu li od neke marke ili šta ja znam šta.....curama to uopće nije bitno niti će im ikada biti to bitno......jednostavno istina je da kad neku osobu vidiš na prvi pogled, prvo gledaš je li lijep, lijepo odjeven i te spikice....dok kroz neko razdoblje tu istu osobu ne upoznaš iznutra onda ti ono izvana uopće nije bitno...a opće poznato je to da su ljepi glupi, a oni manje ljepi pametniji......uglavnom cure su stvarno super i nemam nisšta protiv njih, i kao što kaže nikol ako se pleše onda sve plešu, a ako se pije onda sve piju......ekipa u kojoj se nalaze jedna, dvije iznimke to nije to...jer time što se izdvajaju ubiti žele reći da im ne paše okolina, a to znači da ti ta ista osoba nije i neka prijateljica i onda zbog te jedne iznimke nastane svađa.....pravog prijtelja zaista je vrlo teško naći....prijatelja koji će biti s tobom u dobru i zlu, u pobjedama i nevolji......i zapamtite u nevolji se prijatelj prepoznaje.........vjerujte u to ako se niste u stvarnosti susrele s time.....ja sam pa znam šta pričam.....neke je cure vrlo lako prokužiti u kratko vrijeme, i otkriti njihovu taktiku.......dok je neke cure vrlo teško otkriti kakve su zapravo u stvarnosti...vuku te za nos a ti uopće toga nisi svjestan, kad im je nešto potrebno odmah im pomogneš jer misliš “joj jadna cura”, dok ona to za tebe nebi nikad učinila, iskreno prošla sam i tu fazu života i tek nakon dvije godine skužila kome sam zapravo iskrena prijateljica, a kome sam prijateljica samo kad im nešto treba....često puta pomažemo i takvim osobama al one ti ni hvala ne uzvrate......žalosno ali istinito.....a ima puno takvih osoba....al zapamtite ovo zauvijek......sve se vraća sve se plaća.....ponekad se i duplo vraća....pa taman to bilo za deset godina....al vratit će se sve..... ja vjerujem u to, a ako i vi imate takvih problema nadam se da sam vas utješila, i da ćete im i vi vratiti...nekada....ali ćete.......puno vas voli samanthaaa
- 21:36 - Tvoje riječi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 24.08.2006.

... smrt ili početak besmrtnosti, ali bez obzira život ide dalje...

možda će vas naslov zaintrigirat ali odličila sam se ponovo vratit na temu koju bi trebalo polako zaboravit jer je pre bolna...
gledala sam danas, znate onu seriju na rtl-u školske tajne, fora serija... gledam je već duže vrijeme... često me podsjeti na naše školske probleme... i tako bilo je uglavnom riječi o svemu pa i o tome kako se bila dogodila nesreća u kojoj je poginulo 7 učenika i kako se teško oporavit nakon toga...
odmah sam se sjetila mene, prije tri tjedna... dana kada sam imala rođendan, dana kada mi je trebalo biti kao u snu i bilo je tako... a moj se san srušio samo u minuti, zapravo u jednoj sekundi... onda kada mi je javljeno da je Marko poginuo... da ga nema više sa nama, još uvijek čuvam ovu poruku, još uvijek kad ju pročitam zaplačem... nešto me strese, nešto prostruji mojim tijelom i zapitam se dali je bilo vrijedno toga, dali se moralo sve tako dogodit, dali je moralo tako završit... ali ovu riječ završit shvatite u doslovnom smislu... smislu – SMRT... Marko je bio dečko koji je 4 godine išao sa mnom u osnovnu školu... nismo bili zajedno 8 godina nego 4 jer je prvih 4 godine bio u područnoj školi... ali bez obzira uklopio se u razred kao da smo se oduvijek poznali... kao da je bio s nama od početka...

pitam se često, di je on sada? Na nekom boljem mjestu??? kako mu je? Dali bolje ili miljun puta gore... jer nama je gore... nama je nezamislivo da ga više nema...

često vidim sama po sebi da je mene ta smrt potresla puno više nego ostale moje frendice, možda nije istina, možda to skrivaju ali ja imam takav osjećaj... mogu isto tako reć kako me puno promjenila... počela sam svijet shvaćat drukčije, počela sam se obazirat na manje stvari na koje prije nisam obraćala pažnju... počela sam uživat u malim stvarima i bit zadovoljna njima... jer isto se to meni moglo dogodit... mogla sam ja bit na njegovom mjestu... pa kada kažem to život počinjem gledat drugim očima...
znam samo da se dogodila nepravda... ako Bog zaista postoji, šta je trebao onda napravit ovo???
znam da dok sam bila mlađa, rekla sam da onog trenutka kada meni bude oduzeta draga osoba, prestat ću vjerovat u Boga... prestat ću vjerovat u Ono, čemu se divim, u Ono šta mi pomaže kada sam u teškim trenucima... nije me sram priznat ovdje pred svima vama... uopće... često se molim i često kada mi je teško tražim Njegovu pomoć, pomoć Onog koji je oduzeo Marka... i sada da vjerujem kako On postoji, da prođem preko svega, preko smrti? Jer bez obzira, život ide dalje a mi skupa sa njim... skupa sa životom koji nam često donosi toliko ružnih stvari na koje odmah zaboravimo ako nam donese samo jednu sitnicu koja nas čini sretnim... da vjerujem i dalje u Boga? Da, vjerujem... iako sam se promjenila u shvaćanju svijeta, iako bi sada trebala baš Njega mrzit jer prije skoro 13 godina oduzeo mi je dragu osobu... bila sam još pre mlada, imala sam tek 4 godine, nisam shvaćala svijet na ovakav način... ta mi je osoba bila toliko draga, bio je to moj nono koji je za mene dao sve... često razmišljam kako je njemu sada ljepše nego prije, ali isto tako razmišljam kako bi meni i mojima bilo ljepše kada bi bio sa nama... a znam da kada bi mi se sada dogodilo to šta se dogodilo prije 13 godina da nebi mogla podnjet... jer sam stvarno bila za njega jako vezana... pa možda je bolje ovako kako je... zato ne gubim vjeru... jer lakše mi je da barem ja mislim kako je njima sada ljepo, kažu ljudi da smo mi ljubomorni na osobu koja nam umre jer je više nećemo vidjet... zato toliko plačemo, tugujemo... ali kako i nebi kada znamo da nam je zadnji put možda baš sada... ali isto tako oni nam ostaju zauvijek u našim srcima a mi se samo tješimo sa onom, njima je ljepo a nama vrijeme lječi rane... makar ovo zaboravit nećemo nikada... nicolle
- 19:48 - Tvoje riječi ( 6 komentara) - Tvoj papir - #